Biogas generatori, kao uređaji koji pretvaraju bioplin proizveden anaerobnom fermentacijom biomase u električnu energiju, mogu se klasificirati u više dimenzija na osnovu njihovog izvora energije, kapaciteta, načina hlađenja i scenarija primjene. Jasna klasifikacija pomaže u preciznom usklađivanju tokom izbora tehnologije, dizajna sistema i upravljanja radom, poboljšavajući energetsku efikasnost i operativnu pouzdanost.
Na osnovu metode konverzije energije, generatori na biogas se uglavnom dijele u tri kategorije: tip motora sa unutrašnjim sagorijevanjem{0}}na plin, tip plinske turbine i tip motora s vanjskim sagorijevanjem. Tip motora sa unutrašnjim sagorijevanjem na plin{2}}najviše se koristi. Koristi svjećicu za paljenje posne mješavine bioplina i zraka, pokrećući klip u povratnom kretanju, koji proizvodi mehaničku energiju kroz radilicu i pokreće generator. Ovaj tip nudi brzo pokretanje-uključivanje i isključivanje, snažnu prilagodljivost opterećenja i pogodan je za aplikacije sa kapacitetima u rasponu od desetina kilovata do nekoliko megavata. Tip gasne turbine koristi gas visoke{7}}temperature i visokog-pritiska da direktno utiče na impeler, što rezultira velikom gustinom snage i visokom temperaturom izduvnih gasova. Uglavnom se koristi u velikim i srednjim{10}}centralizovanim elektranama i lako se integriše sa sistemima povrata otpadne toplote kako bi se formirao kombinovani ciklus. Motori sa vanjskim sagorijevanjem (kao što su Stirlingovi motori) pokreću klipove ili rotirajuće dijelove vanjskim sagorijevanjem i zagrijavanjem radnog fluida. Oni nude širok raspon prilagodljivosti goriva i niže emisije, ali su njihova efikasnost i komercijalna zrelost relativno ograničeni, što ih čini pogodnim za posebne scenarije sa strogim zahtjevima za bukom i emisijom.
Na osnovu kapaciteta, mogu se podijeliti na male (manje ili jednake 100kW), srednje (100kW-1MW) i velike (veće ili jednake 1MW). Male jedinice su kompaktne i fleksibilne u instalaciji, obično se nalaze u stočnim farmama, malim i srednjim{7}}postrojenjima za prečišćavanje otpadnih voda i projektima biogasa u seoskim domaćinstvima. Jedinice-srednje veličine se uglavnom koriste u regionalnim centrima za tretman organskog otpada ili projektima kogeneracije industrijskog parka. Velike jedinice su pogodne za velika komunalna postrojenja za tretman mulja i otpada hrane, koja mogu biti povezana na glavnu električnu mrežu ili formirati regionalnu mikromrežu.
Na osnovu načina hlađenja, mogu se podijeliti na tipove sa zračnim-hlađenjem i hlađenjem vodom{1}}. Jedinice sa zračnim{3}}hlađenjem ne zahtijevaju dodatni sistem vode za hlađenje, jednostavne su za održavanje i pogodne su za-oskudnu vodu ili mobilne aplikacije. Jedinice{6}}hlađene vodom imaju visoku efikasnost odvođenja topline i stabilne radne temperature, često se koriste u velikim projektima koji rade pod stalnim visokim opterećenjima.
Na osnovu načina rada, mogu se podijeliti na mrežne-povezane i van{1}}mrežne vrste. Generatori biogasa povezani na mrežu{3}} rade paralelno sa javnom elektroenergetskom mrežom, omogućavajući dovod viška električne energije u mrežu i podržavajući rad mreže. Off{5}}generatori pružaju nezavisno napajanje, nudeći stabilan izvor energije za udaljena područja ili lokacije bez struje.
Nadalje, generatori bioplina mogu se kategorizirati na osnovu nivoa prethodnog tretmana goriva: oni koji direktno koriste sirovi biogas bez dubinskog prečišćavanja i oni koji zahtijevaju rafinirane procese obrade kao što su odsumporavanje, dehidracija i uklanjanje prašine. Ovo posljednje produžuje vijek trajanja jedinice i smanjuje učestalost održavanja.
Ukratko, klasifikacija generatora bioplina odražava raznolikost tehnoloških pristupa i scenarija primjene. U praktičnim projektima, odgovarajući tip i specifikacije treba odabrati sveobuhvatnim razmatranjem karakteristika sirovina, zahtjeva za opterećenjem, uslova na lokaciji i okolišnih zahtjeva kako bi se konstruirao efikasan, ekonomičan i održiv sistem za proizvodnju električne energije iz biomase.